Vanja Jošić: Kako sprečiti vršnjačko nasilje

5.2.2020.

Zapadni Balkan se i dalje suočava sa zabrinjavajućim stopama nasilja među mladima, počevši od nasilja u vezama, rodno zasnovanog nasilja, te priličnom stopom konzumiranja i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci

 

Za Karakter piše Vanja Jošić, Institut za razvoj mladih i zajednice „Perpetuum mobile“ iz Banjaluke

U zemljama Zapadnog Balkana mladi tokom srednje do kasne adolescencije demonstriraju mnoge razvojne rizike i suočavaju se sa brojnim izazovima u svakodnevnom životu. Ovo je kritična faza u razvoju adolescenata, imajući posebno u vidu socijalne i vršnjačke uticaje kojima su mladi izloženi.

S tim u vezi, mladi preispituju i izgrađuju svoje stavove i ponašanje na osnovu ovih uticaja. Mnogi od njih se svakodnevno susreću sa nasiljem, bilo kao žrtve ili kao počinioci. Region Balkana se i dalje suočava sa zabrinjavajućim stopama nasilja među mladima, počevši od nasilja u vezama, rodno zasnovanog nasilja, te priličnom stopom konzumiranja i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci.

TRAUME I POSLEDICE

Kada govorimo o vršnjačkom nasilju, najčešće prvo pomislimo na fizički sukob među mladićima ili, rjeđe, djevojkama. To jeste prva asocijacija, ali to nije najučestaliji niti nužno najopasniji oblik vršnjačkog nasilja.

Mnogo češće se to nasilje ispoljava verbalno ili psihološki, kroz vrijeđanje, ruganje, izopštavanje iz društva, prijetnje, spletkarenje, širenje laži ili slično ponašanje kojim se žrtvi nanosi duševna bol. Takvo ponašanje rijetko prepoznajemo kao nasilje, ne pridajemo mu dovoljno pažnje, pa samim tim ne reagujemo adekvatno. Mladi koji su žrtve takvog nasilja često ni sami nisu svjesni, ili dovoljno informisani, da to što im se dešava nije društveno prihvatljivo, da ne moraju trpjeti takvo ponašanje i da imaju kome da se obrate za pomoć.

Za mladu osobu u najranjivijem periodu života, ovakva iskustva mogu biti veoma traumatična, a u proteklih nekoliko godina svjedočili smo, nažalost, i tragičnim posljedicama upravo ovog vida vršnjačkog nasilja u našoj zemlji.

RAZGOVOR, RAZGOVOR

Među savjetima stručnjaka o tome kako se nositi sa ovim problemom u društvu, izdvaja se jedan univerzalni – razgovor. Razgovor između nastavnika i učenika na času odjeljenske zajednice, između roditelja i djece, sa školskim pedagogom, psihologom ili sa drugarima, vršnjacima.

Ali valjda upravo zato što je tako jednostavan, dostupan, podrazumijevan u svakodnevnim odnosima među ljudima, razgovor je često potcijenjen, zanemaren i nisko na našoj listi prioriteta.

Premalo razgovaramo, ne samo sa mladima, već generalno nedovoljno njegujemo kulturu razgovora u našem društvu, a razgovor je ono što je mladima, naročito adolescentima potrebno da bi prebrodili ovo burno razdoblje u svom životu, praćeno mnogim dilemama, izazovima, pa i traumatičnim iskustvima kao što je vršnjačko nasilje.

MENTORSKI ODNOS

U većini slučajeva, u pozadini problema obično se krije različita vrsta disfunkcionalnosti u porodici, alkoholizam, nedostatak jednog roditelja, razvod, te nerijetko i nasilje u porodici – što se na neki način odrazi na samo dijete.

U takvim trenucima dijete nesvjesno traga za bilo kakvom vrstom pomoći/utjehe. Većina istraživanja pokazuje da mladići, kada imaju određen problem postaju hiperaktivniji, te pokušavaju da to prikriju osmijehom, dok djevojčice to potiskuju u sebe i bivaju tužne, depresivne... Dječaci tim načinom pokušavaju da skrenu pažnju na sebe, što ponekad eskalira nasiljem prema vršnjaku ili čak prema sredini koja je prostor socijalizacije.

U najčešćem slučaju to je škola i, pored škole, ulica, koja jeste dodatni stimulans lošim stvarima kojima klinci mogu biti izloženi danas ako nemaju osobu koja ih, uslovno rečeno, mentoriše. Mentorski odnos mladi mogu uspostaviti sa psihologom ili pedagogom u školi, te je problem u tome što obrazovni sistem nedovoljno podržava i promoviše ulogu pedagoško-psihološke službe u školama.

PROGRAM Y

Program koji mi koristimo u edukacijama i radu jeste „Program Y“, koji je 2017. godine dobio nagradu evropske obrazovne mreže GENE (Global Education Network Europe) kao jedan od najboljih edukativnih programa u svijetu. Sve pomenute aktivnosti koje sprovodimo su realizovane u okviru projekta Inicijativa mladića II (YMI – Young Men Initiative) – „Promovisanje zdravijih životnih stilova među mladima u Bosni i Hercegovini osporavanjem rodnih stereotipa II“ i projekta „Muškarci i dječaci kao partneri u promovisanju rodne ravnopravnosti i rješavanju pitanja ekstremizma i nasilja mladih na Zapadnom Balkanu“, koji je podržala Vlada Švajcarske, OAK Fondacija, Austrijska razvojna agencija i CARE International Bosna i Hercegovina.

NEFORMALNE EDUKACIJE

Mlade ljude treba naučiti kako da razmišljaju, ne davati im gotovo mišljenje „to tako mora da bude“, već ih pitati šta misle, jer oni imaju dobra mišljenja i znanja, samo ih treba pustiti da to izraze.

Treba da postoji čas u školama ili predmet gdje će mladi razgovarati o svojim problemima u potpuno drugačijoj postavci tog cijelog časa.

Meni je drago da su neki profesori prepoznali koristi neformalne edukacije u školama u kojima radimo. Jedan profesor nam se javio sa pitanjem imamo li neku radionicu na temu izražavanja emocija jer je htio o tome da razgovara sa svojim učenicima. To je dobra inicijativa, pojedinci, dakle, imaju dobre inicijative, ali škole i relevantna ministarstva za obrazovanje to moraju podržati.

(Budikarakter.rs)

Pratite nas na: